Župna crkva Uznesenja Marijina

U osunčano nedjeljno jutro mnogi se uspinju prema starom dijelu grada. Dok prilaze s južne strane pokraj kapela, neki za blagi uspon po izlizanom kamenju trebaju pomoć rodbine, susjeda ili štapa, a mlađi naraštaji uskim uličicama sa zbijenim kućama veselo i opušteno trčkaraju i preskaču zaprjeke zabavljajući se igrom čija su pravila poznata samo u njihovoj mašti. U toj raznolikosti hoda cilj je isti: crkva nad morem iz 16. stoljeća, na hridini u Vrbniku, gradiću koji je snažno suživljen s kršćanskom tradicijom.
Potvrda je toga ne samo vjernicima ispunjena velika župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na dva misna slavlja nedjeljom, nego i sve ono što to mjesto na istočnom dijelu otoka Krka, čija povijest seže devet stoljeća unatrag, nosi u svojoj kulturno-povijesnoj baštini. Dovoljno je prošetati starom gradskom jezgrom i u kratkom »điru« od središnjega trga Place ulicom Pojana doći do župne crkve i vidjeti nekoliko lijepo uređenih i održavanih kapela, zastati pred glagoljskim natpisima, otvoriti uši slušajući napjeve na staroslavenskom jeziku i čakavštinu... Do tradicije se, očito je, u Vrbniku i danas mnogo drži: svi žitelji znaju da se njihovo mjesto prvi put spominje u Dragoslavljevoj darovnici iz 1100. godine.

U tom »rezervatu« kulture i tradicije, koji poput otočke bure otpuhuje moderne utjecaje od nekadašnjih utvrda vrbničkoga kaštela, aktivno živi i župna zajednica. Zajedništvo u slavljenju i vjeri iskazuju gotovo svi stanovnici: od devetsto stanovnika na području župe Vrbnik, njih se 860 izjašnjava katolicima i povezani su sa župnikom Tomislavom Crnovićem.

Plovana se poštuje i cijeni

Župnik, rodom iz Ćunskoga s Lošinja, opisujući svoj svećenički put reći će da je »kasno zvanje« jer u bogosloviju je ušao tek u kasnim dvadesetima, nakon duhovne obnove i kada je u radnoj knjižici već imao upisano osmogodišnje iskustvo rada kao profesionalni vatrogasac. Nakon ređenja bila mu je povjerena župnička služba na Rabu, u župama Banjol i Mundanije bio je dvije godine, odakle je 2009. stigao u vrbnički kraj. »Župe na Rabu su bile veće, ali iako je Vrbnik manji, ovdje je župa aktivnija: drukčiji su ljudi, uglavnom su svi domaći, nema mnogo došljaka i drži se do tradicije. Ovdje je plovan, župnik, institucija. Mnogo je svećenika već prošlo kroz župu, a tu je od osnivanja bio i seoski kaptol: svećenici su obavljali dušobrižničke službe po okolnim mjestima i kapelama bratovština. Tako da se do danas svećenika poštuje i cijeni«, kaže župnik Crnović.

U pastoralnom radu župnik je posljednjih godina posebno usmjeren na obiteljsku zajednicu, od svojega dolaska pokrenuo je okupljanja obitelji dva puta mjesečno. Jednom se sastaju na klanjanju u kapeli sv. Antona, a drugi susret u mjesecu je u obliku predavanja o aktualnoj temi. »Uglavnom su to ljudi koji se poznaju, a ovdje želimo da se još više povežu, da se možemo na njih osloniti i u vjerskom životu. Kada sam došao, prepoznao sam da obiteljska zajednica mora biti u fokusu naših pastoralnih aktivnosti jer obitelj je temelj. Iz nje sve kreće, to je mala Crkva, tu se događa prvi navještaj i susret sa živim Bogom. Ako se uspijemo približiti obiteljima, onda možemo dobro raditi i s djecom i mladima«, svjedoči župnik Tomislav Crnović i spominje da je lijep broj hodočasnika išao u njima drago svetište Gospe Trsatske u Rijeku na Drugi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji.

Usmjerenost na liturgiju

Iako brojke u župnim maticama nisu na strani života, ipak nije rijetkost na ulicama malenoga krčkoga gradića susresti djecu i tinejdžere, mlade roditelje... U 2014. godini u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije bilo je 11 krštenja i 17 sprovoda. Među radosnim događajima je šest vjenčanja, a ovoga je svibnja 12 osnovnoškolaca primilo sakrament prve pričesti. Intenzitet vjerskoga života i usmjerenost na liturgiju može se vidjeti i po broju podijeljenih pričesti, kojih je prošle godine bilo 33 tisuće.

Uz župnika Crnovića posljednje tri godine u župi živi i svećenik Saša Ilijić koji ima više služba u Krčkoj biskupiji: povjerenik je za mlade, postulator u kauzi sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića te voditelj Odjela za crkvenu glazbu i glazbenu baštinu. Rado župniku pomogne u dužnostima, ali zbog služba i doktorskoga studija ne uspijeva mnogo. »Službeno sam imenovan župnim vikarom 23. siječnja ove godine, dan prije imenovanja novoga krčkoga biskupa. Suradnja i suživot sa župnikom je odlična. Generacijski smo bliži, razumijemo se i otvoreni smo za pomoć. Razmjenjujemo se u odlascima za slavljenje misa i pobožnosti u Risiku. Iako nisam aktivno involviran u realizaciju pastorala zbog drugih obveza, razgovaram sa župnikom te zajedno planiramo cijelu pastoralnu godinu i razmjenjujemo iskustva, što nam poprilično pomaže u lakšem i boljem radu«, kaže župni vikar Ilijić, ističući da župljani Vrbnika ljubomorno čuvaju i njeguju svoju tradiciju, ali ne nedostaje ni kreativnosti ni otvorenosti kod mlađih generacija.

Među onima na koje se svećenici mogu osloniti u svakom trenutku dvije su sakristanke Dinka Ivanović i Karmela Vrhovski. Tu je i Mladen Maržić, zadužen za tehniku i struju u crkvi, a usto broji milostinju i po potrebi je izvanredni djelitelj pričesti.

Do danas ostao običaj »glagoljanja«

U vrbničkoj se župi posebno njeguje crkveno pjevanje: na nedjeljnoj župnoj misi zajednički pjevaju tri generacije okupljene u čak četiri zbora: dječji, zbor mladih, župni mješoviti te pučki pjevači. Takva raznolikost i bogatstvo rijetko se gdje mogu sresti. Ipak najveći dio pjevačkih zadaća na misi »odradi« župni zbor pod voditeljskom palicom Milodraga Justinića, jednoga od rijetkih došljaka u Vrbnik koji se doselio iz deset kilometara udaljenoga mjesta Krasa. »Župni zbor aktivan je posljednjih 12 godina, imamo 32 člana, pjevamo različite skladbe, a gajimo i staroslavenske napjeve. Pjevamo na misama, sprovodima, krštenjima, pirovima... Svaki tjedan su probe, a u zboru su više-manje župljani srednjih godina i stariji, oni koji već cijeli život pjevaju u crkvi«, kaže voditelj zbora, prijevoznik po struci, ali je u mlađim danima pohađao tečajeve za glazbu. Uz njega važnu ulogu u zboru ima i orguljašica Josipa Toljanić, apsolventica na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Sestra Ana dio je zbora mladih, ali i mladenačke zajednice, a majka Marija Toljanić vodi dječji zbor. »Prije je iz Krka dolazila s. Kristijana voditi zbor, ali kada je premještena u Đakovo, ja sam nastavila voditi zbor. Iako nemam formalno obrazovanje, ravnam se srcem. A imam i dugo pjevačko iskustvo: od 13. godine pjevam u crkvi«, kaže Marija Toljanić.

Mnogi župljani ponosno ističu običaj »glagoljanja« koji se zadržao do današnjih dana i može se čuti na misi na velike blagdane. Ali više o tome doznaje se od jednoga od četvorice pučkih pjevača Darka Volarića, koji već 25 godina zajedno s trojicom kolega izvodi te napjeve. Staroslavensko bogoslužje je do Drugoga vatikanskoga koncila bilo redovito u vrbničkoj crkvi, ali nakon uvođenja narodnoga jezika u liturgiju misa i napjevi na staroslavenskom jeziku zadržani su samo prigodno. »Svake nedjelje pjevamo ulaznu i pričesnu pjesmu na hrvatskom jeziku, a staroslavenski za blagdane. Imamo knjige s napjevima koje su karakteristične baš za naš kraj. Kada se služe mise na staroslavenskom, ljudi znaju odgovarati. Ima perspektive da nas mlađe generacije naslijede, neki od pjevača imaju brojne obitelji«, svjedoči srebrni pjevački jubilarac Volarić, čije riječi potvrđuje i drugi pučki pjevač Josip Zahija.

I dok se za Krk govori da je »kolijevka glagoljice«, po broju očuvanih glagoljskih rukopisa i natpisima Vrbniku se tepa da je »centar glagoljaštva« na otoku. Nositelji te hrvatsko-glagoljske baštine bili su popovi glagoljaši, a posebice brojni seoski kaptol u Vrbniku. Osim u liturgiji, glagoljičko se pismo proširilo i u drugim područjima pa je i danas glagoljica vidljiva na kamenim spomenicima u starom gradu, a veliku vrijednost imaju i tijekom povijesti nastali glagoljaški rukopisi u Vrbniku, njih stotinjak. Župa je vlasnik dvaju misala iz 14. i 15. stoljeća, a tu su i časopisi, zbornici, matične knjige i Vrbnički statut. Dio toga blaga još se uvijek čuva u Vrbniku, ali i u svjetskim knjižnicama: od Rima do Moskve.

Djeca u ministrantima i zboru

Uz bogatu povijesnu baštinu i mladi su pronašli svoje mjesto u vrbničkoj župnoj zajednici. Iako nije toliko brojan, ženski dio mladenačke skupine zapjeva na nedjeljnoj misi, ali više ih se okupi na susretima petkom koje vodi župnik Crnović. Kao animatorica Dinka Brusić, učenica trećega razreda Hotelijersko-turističke škole u Krku, prošla je specijalizaciju na razini biskupije pa svjedoči kakve je plodove donio taj oblik rada: »Angažirali smo se kroz zbor, a ponekad i pripremamo klanjanja za mlade. Kada treba nešto pomoći u vezi s djecom, rado uskočimo župniku. Sve dogovaramo i organiziramo u dogovoru s njim, od njega dobijemo podršku za sve što iniciramo. Dosta se družimo, međusobno upoznajemo i veselimo. Mnogo mi znači dolaziti u župu, to sam naučila od svojih i lijepo mi je biti dio zajednice. Zadovoljna sam načinom na koji se ostvaruje pastoral.«

O budućnosti mjesta svjedoče i brojke o polaznicima jedine osnovne škole u mjestu: u nižim je razredima 45 djece, a od 5. do 8. razreda u Vrbniku je 38 učenika. Gotovo svi su oni i vjeroučenici, kojima predaje župljanka Slavica Petrinović. »Jako mi je drago što sam na polovici radnoga vijeka promijenila zanimanje: kao računovođa krenula sam na Teologiju u Rijeci, gdje sam studirala za vjeroučiteljicu. Djeca su nam na otoku dobra, zaigrani su kao i svugdje, ne možemo se požaliti na njih i njihovo ponašanje. U župi pomognemo župniku u pripremi za prvu pričest, za Božić priredimo s djecom predstavu, angažiramo se oko pjevanja i recitacija«, kaže vjeroučiteljica i ističe kako župnu katehezu i pripremu za sakramente drži župnik, iako i ona djeci u školi nastoji prenijeti znanje i posvjedočiti ljepotu župnoga života. U crkvi su brojni osnovnoškolci uključeni posebice nakon trećega razreda: dječaci poslužuju kod oltara kao ministranti, a djevojčice pjevaju u dječjem zboru.

Svakomu s ljubavlju i badava

U povijest Vrbnika upisano je i živo djelovanje bratovština, a od njih tridesetak koliko ih je postojalo tijekom povijesti do danas se održala samo jedna, i to najstarija, Bratovština sv. Ivana Krstitelja, čiji se članovi nazivaju kaparima po odjeći koju nose. Kapar je i Mladen Toljanić koji, predstavljajući 26 članova bratovštine, ističe najstarijega Ivana Pavana. »Naša bratovština djeluje od 1323. godine. Dugo je imala izrazito karitativno-socijalnu ulogu. Kapari su imali svoje vlasništvo: kuće, vinograde, pašnjake, zalogajnicu, sve s ciljem darivanja potrebitih i siromašnih, ali i brige za crkvu. Otkada su kapari ostali bez imovine, prije više od 100 godina, naša se djelatnost svela na pomaganje pri pogrebu: svakomu, s ljubavlju i badava«, kaže kapar Toljanić.

Cjelokupni rast i razvoj župe iz skrovitosti i tišine prati molitvena podrška zajednice Vječnoga klanjanja. Rođena Vrbničanka, 81-godišnja Anica Brusić Valković svakodnevno je u crkvi i od svoje mladosti aktivna je u članstvu te zajednice: »To je sat klanjanja. Sada molimo svaku nedjelju. Molimo za mrtve, za svećenike, za domovinu i za sjedinjenje svih kršćana - te molitve traju po jedan sat, a imamo i priručnik po mjesecima. Redovito nas se nedjeljom popodne okupi između 20 i 30. Nekada je to bilo brojnije, danas smalaksava. Za mene je to klanjanje nešto predivno: tu se izgovaraju riječi za sve, a moli se i pripravna molitva za djecu i mladež.« U zajednicu se obično ulazi kada se oženi, a plaća se i neznatna godišnja članarina, objašnjava udovica Brusić Valković, čiji je suprug bio pomorac, a kasnije zaposlen u industriji »Vrbenka«.

»Vinska« dobrodošlica

Mnogo je životnih priča i sudbina župljana povezano upravo uz tu industriju netkanoga tekstila koja je sredinom devedesetih doživjela sudbinu većine drugih tvrtki. Propast poduzeća koje je zapošljavalo i do tristo osoba nije dovela do siromaštva u Vrbničana. Ljudi su tamo oduvijek bili okrenuti poljoprivredi, posebice stočarstvu te proizvodnji nadaleko poznate sorte vrbničke žlahtine… Danas je vinarstvo još izraženija kultura, što se primijeti i po novim nasadima vinove loze. Neposredno pri ulasku u sam Vrbnik, neovisno o tome prilazi li se gradu iz smjera Punta ili Garice, nakon blago vijugavih cesta mora se proći kroz nizinu i nove nasade koji kao da iskazuju »vinsku« dobrodošlicu svima koji navraćaju. A i takvih je sve više, turizam se razvija u posljednjem desetljeću: iako nema velikih smještajnih kapaciteta, na Vrbnik dolazi dnevno i po dvadesetak autobusa na jednodnevne izlete da bi posjetitelji razgledali povijesnu jezgru, kušali fina vina i osjetili duh vremena koji se zadržao unutar zidina.

Da je Vrbnik po mnogočemu specifična sredina potvrđuje u razgovoru župna pastoralna vijećnica Marija Trinajstić Božić, umirovljenica koja je cijeli život provela u svom rodnom mjestu. »I u vrijeme komunizma dosta je ljudi bilo povezano uz župu. Koliko se sjećam, od šezdesetih nadalje, uvijek se hodočastilo u crkvu. Nas baš ta zbivanja nisu jako zahvatila. Dolazim iz vjerničke obitelji, imam brata svećenika fratra. Župa mi je život, tu sam blizu crkve stanovala kao dijete, prva kuća uz crkvu. A i danas je suradnja odlična s mladim plovanom, odazovemo se na sve što on inicira i rado mu pomognemo u zajedničkoj brizi za župu«, govori Trinajstić Božić, inače i čitačica i pjevačica u župnom zboru.

Pohvalne riječi o župi i župniku iznosi i članica Odbora Caritasa Marica Braut, koja slobodno vrijeme daruje i biskupijskom Caritasu, gdje redovito volontira. Zbog usmjerenosti na poljoprivredu, vinarstvo i turizam u mjestu nema onih koji oskudijevaju u osnovnim životnim potrebama ili su stambeno nezbrinuti pa je djelovanje župnoga Caritasa usmjereno na druga područja. »Pred Uskrs imamo običaj s našim krizmanicima posjetiti stare i bolesne osobe u kućama u Vrbniku, a pred Božić surađujemo s udrugom umirovljenika. Za vrijeme misa zornica skupljamo hranu za potrebite i onda je prosljeđujemo u biskupijski Caritas koji je podijeli potrebitima s okolnoga područja. Primjećujemo da se vjernici lijepo odazivaju, u usporedbi s prošlim godinama rezultati su sve bolji«, svjedoči umirovljenica Braut, koja je mirovinu zaradila u »Vrbenki«, a danas joj vrijeme oduzima čuvanje unuka, ali i odlasci u župu, koju smatra velikim darom.

Snažna povezanost sa svećenicima

Povezanost Vrbničana sa svećenicima posebna je priča. U mjestu gotovo nema žitelja koji, ako nije u rodbinskim, onda barem prijateljskim vezama s nekim od živućih svećenika. Vrbnik je poznat kao rodno mjesto kardinala Josipa Bozanića, ali nakon boljega upoznavanja s mjestom razloga da ga domovinska Crkva pamti još je i više: čak je 18 živućih svećenika iz župe, od čega četvorica redovnika. A i u povijesti je uvijek bilo tako: u 19. stoljeću tri su se vrbnička domaća sina zaredala na biskupskoj stolici; svećenici su mnogo pridonosili na području prosvjete i kulture; grad se svojem velikom teologu dr. Marijanu Valkoviću odužio imenujući po njemu jednu ulicu u novom dijelu Vrbnika. »Dosta su živući svećenici prisutni u župi, dođu za blagdane i podrška su u župi i rado su viđeni od vjernika. Jednom godišnje imamo čak i susret, svećenički dan, na koji dođu svi svećenici rodom iz Vrbnika i bivši župnici koji su bili ovdje na službi: zajedno se skupimo, razgovaramo, susretnemo s kardinalom, slavimo misu s narodom, a nakon toga imamo i druženje«, kaže župnik Crnović.

Nezaobilazni simbol Vrbnika su i brojne kapele - mnoge od njih još su u funkciji - ali poseban doživljaj u mjestu jest održavanje tijelovske procesije, a u lipnju se posebno časti Srce Isusovo. Sve to pokazuje suživljenost mjesta s vjerom i tradicijom, koja i usputnoga posjetitelja uvlači u čarobni krug u kojem ne samo da se upoznaje sa stoljetnom poviješću, nego i usvaja lekciju o ljepoti življenja.

Pošaljite upit

Kontaktirajte nas bez obveze

Uživajte u enološkom raju najvećeg Hrvatskog otoka.
Pošaljite upit

Sva prava @ Villa Marta Vrbnik | 2015. | Villa Marta | Kulturna i povjesna baština | Aktivan odmor | Kontakt